Naselje Divoševci pri put se spominju 1579. godine u Tursko doba u popisu (Tapu Defter) Požeškog sandžaka u nahiji Prikraj. Tada (1579.) je selo Divoševci imalo 24 naseljene kuće, te jednu vodenicu. U nazivima javljaju se; Divosevczi, Divosevacz, Divosefze, itd. Naziv selo je dobilo po bari Divoševo, prema jednoj teoriji, ili od osobnog nadimka Divoš, ili od madžarske riječi dios što znači orah, prema drugoj teoriji.

Turci su gospodarili ovim prostorom dugi niz godina, stanovnici su se borili kako bi očuvali običaje, vjeru, jezik, ali i narodnost.

Naselje je smješteno pokraj autoceste, 26 km istočno od Slavonskog Broda, 4 km zapadno od Velike Kopanice, na 85 m n/m. Divoševci se spominju u komorskom popisu 1698. ali nisu opisani. Godine 1730. imali su oko 15 kuća i novu kapelu, a 1746. 24 kuće i 143 katolika. Broj je sve više rastao, tako su 1760. godine imali 34 kuće, 60 obitelji i 248 katolika. Kućedomaćini su bili: Vidaković, Petričević, Baličević, Perčević, Mikinčić, Ferić i Vukovac.

Godine 1837. Divoševci su imali 254 katolika, 1857. 256, 1890. 277, 1931. 374, 1953. 429, a 1991. 334 stanovnika.

Divoševačka nošnja, svečana

Divoševačka nošnja, svečana

Šamačko je područje do dolaska Turaka bilo naseljeno hrvatskim starosjediocima. Od vremena turske okupacije preko toga dijela Slavonije odvijale su se stalne seobe iz Bosne preko Save. U tursko doba ovdašnji starosjedioci nisu bježali iz svojih sela, pa su se mnogi starosjedilački rodovi sačuvali do 18. stoljeća. Za vrijeme turske okupacije šamačkoga područja postojala je na tom zemljištu katolička župa u Hrastiću. Njoj su pripadala sela: Kopanica, Divoševci, Kupina, Prnjavor, Sredanci, Stružani, Zoljani, Svilaj, Novi Grad, Jaruge, Sikirevci, Beravci i Gundinci. Na području hrastićke župe bilo je 1660. godine 1680 Hrvata starosjedilaca. Prilikom popisa 1730. godine na istom tom zemljištu popisano je 260 naseljenih kuća, što približno odgovara stanju od 1660. godine.

prerada lana

Divoševke u radnoj nošnji, pri preradi lana

To područje zahvaća istočne krajeve Brodsko-posavske županije, a prostire se od Topolja i Poljanaca na zapadu, do Gundinaca i Šamca na istoku. Najveći dio područja čini plodno tlo posavske nizine. Sredinom toga dijela slavonske Posavine protječe potok Biđ, koji je u novije doba povezan sustavom kanala što prikupljaju ovdašnje površinske vode te ih odvode prema Bosutu. Na šamačkom području ima danas dvadesetak sela od kojih su neka prilično velika, no nijedno nema karakteristike grada ili trgovišta. Nakon što su Turci napustili ovaj dio Slavonije, ušao je on u sastav Slavonske vojne krajine. Zbog toga su sva ovdašnja sela poprimila osobine graničarskih naselja. To znači da su ovdašnji seljaci postali graničarski vojnici, koji su danonoćno čuvali stražu uz lijevu obalu rijeke Save. U to doba Ovdje je bio uobičajen život u rodovskim zadrugama. U tom djelu Posavine postojalo je nekoliko skelskih prijelaza preko Save ( Svilaj, Novi grad, Jaruge, Sikirevci i Šamac ). Na šamačkom dijelu slavonske Posavine živjeli su u predtusko i tursko doba hrvatski Šokci.

Prije Turaka ovdašnja zemlja pripadala je crkvenom imanju Đakovačke biskupije, a za vrijeme turske okupacije divoševačku zemlju uživali su brodski spahije. Pod upravom Slavonske krajine Divoševci su pripadali andrijevačkoj graničarskoj satniji. Prema evidenciji katoličke župe u Velikoj Kopanici, u Divoševcima je 1715. godine bilo 15 naseljenih kuća, a do 1746. taj se broj povećao na 24 kuće s 245 stanovnika. Prilikom razvojačenja Divoševaca u selu je ostalo 18 naseljenih kuća s 245 stanovnika. Do početka 20. stoljeća broj kuća u selu znatno se povećao, ali je broj stanovnika ostao približno isti kao prije. (Tekstovi preuzeti sa Šokac Graničar i iz seminara “Divoševci” autorice Danijele Blekić)